Kod žena starije životne dobi i kod žena koje su rađale vrlo često dolazi do prolapsa zdjeličnih organa i problema s kontrolom urina ili stolice. Vaginalni pesar je medicinsko pomagalo, najčešće napravljeno od silikona ili gume, koje se stavlja u vaginu kako bi pridržavalo organe zdjelice na njihovom fiziološkom mjestu.

Prolaps

Prolaps je spuštanje ili ispadanje organa male zdjelice kroz rodnicu. 50% žena starijih od 50 godina ima neki oblik prolapsa: spuštenu maternicu, prolaps prednje stijenke rodnice sa spuštanjem mokraćnog mjehura, prolaps stražnje stijenke rodnice sa spuštanjem debelog ili tankog crijeva.

Najčešći uzorci prolapsa su: nasljedna slabost zdjelične muskulature i vezivnog tkiva, porođaji, težak fizički rad, nošenje teških tereta, zatvor, debljina, stanjenje sluznice zbog manjka estrogena u postmenopauzi.

Problemi sa spuštanjem zdjeličnih organa mogu se rješavati na više načina, ovisno o stupnju oštećenosti tkiva. Manji prolapsi se mogu ublažiti vježbama mišića male zdjelice ili postavljanjem pesara. Veći prolapsi se zbrinjavaju kirurškim korekcijama.

Kad se koristi pesar?

Glavne medicinske indikacije za postavljanje pesara su:

• prolaps genitalnih organa (npr. spuštanje maternice ili mokraćnog mjehura)
• urinarna inkontinencija, gdje pesar može pomoći u kontroliranju nevoljnog curenja mokraće

Pesar može biti prikladno rješenje za žene koje nisu pogodne za operaciju ili kojima kirurško rješenje nije dostupno zbog lošeg zdravstvenog stanja. Pesar u pojedinim slučajevima može pomoći kao privremeno rješenje do operacije. Kod žena koje žele još rađati, pesar je bolji izbor nego kirurška korekcija. Prethodna operacija prolapsa i histerektomija su faktori rizika za neuspjeh postavljanja pesara.

Pesar je bolji izbor od kirurške korekcije kod žena koje žele još rađati.

Kontraindikacije za liječenje pesarom su rijetke:

• lokalna infekcija – dok se ne riješi infekcija vagine ili zdjelice, pesar se ne smije postavljati
• izložena vaginalna mrežica kirurške korekcije
• alergija na lateks – koristi se silikonski pesar
• žene koje nisu, zbog teškog zdravstvenog stanja, u mogućnosti redovito kontrolirati i raditi toaletu pesara.

Priprema za postavljanje ili zamjenu pesara

Kod prvog ginekološkog pregleda bitan je razgovor s pacijenticom o simptomima: poteškoće s mokrenjem (bježanje urina, infekcije mokraćnih puteva, zaostali urin nakon mokrenja u mokraćnom mjehuru, učestali nagon za mokrenjem), problemi sa stolicom (poteškoće s defekacijom, zatvor, bježanje stolice i vjetrova) te simptomi spuštanja maternice (pritisak u rodnici, osjećaj ispadanja maternice).

Pacijentica mora imati uredan nalaz PAPA testa i ultrazvučnog pregleda maternice i jajnika.

Potrebno je pravilno procijeniti veličinu pesara.

Ginekološki pregled je važan jer liječnik procjenjuje stanje zdjeličnih organa i veličinu vagine kako bi odredio odgovarajuću veličinu pesara. Važna je procjena veličine pesara jer premalen pesar može ispasti, dok onaj prevelik može uzrokovati nelagodu i iritaciju.

Veličina ulaza u rodnicu, duljine rodnice i stadij prolapsa su bitni za određivanje veličine pesara. Namještanje pesara može biti postupak pokušaja i pogrešaka dok se ne postavi pesar primjerene veličine. Ako prvi pesar ispadne, uzima se veći dok se ne nađe pesar koji ne ispada. Ako pacijentica osjeća nelagodu ili bol nakon namještanja pesara, mora se isprobati pesar manje veličine.

Kako se stavlja pesar?

Za postavljanje pesara nije potrebna posebna priprema. Dovoljno je da pacijentica isprazni mokraćni mjehur. Liječnik namaže na pesar manju količinu lubrikanta te ga nježno umetne u rodnicu. Tada može zatražiti od pacijentice da ustane, čučne ili napne trbušne mišiće u svrhu procjene da li pesar ostaje na mjestu i pruža li potrebnu potporu.

Ako pacijentice izrazi zabrinutost zbog boli, ulaz u rodnicu se može namazati 2% lokalnim lidokain gelom dvije minute prije namještanja pesara.

Vrste pesara

Pesari dolaze u nekoliko različitih oblika i veličina. Većina je izrađena od silikona, koji je izdržljiv, nije alergen, lagano se održava i ne zadržava mirise. Mogu biti i od drugih materijala, poput lateksa ili polikarbonata.

Ima više vrsta pesara. Najčešće se koristi prstenasti pesar, koji je jednostavan za umetanje i uklanjanje, omogućuje normalne aktivnosti, uključujući seksualni odnos. Pogodan je za blage i umjerene oblike prolapsa i urinarne inkontinencije. Osim prstenastog pesara, postoji još nekoliko vrsta pesara, npr. Gelhornov pesar i kockasti pesar, za teže oblike prolapsa te kad prstenasti pesar nije dovoljno učinkovit.

Učinkovitost uporabe pesara

Uporaba pesara poboljšava približno 80 posto simptoma prolapsa, 50 posto urinarnih simptoma (stresna i urgentna inkontinencija te poteškoće s mokrenjem) i 40 posto simptoma crijeva (analna inkontinencija, urgencija stolice i opstruktivni simptomi). Oko 50 posto pacijentica ima povećanu seksualnu učestalost i zadovoljstvo.

Pacijentice koje odustanu od pesara, učine to u roku od jednog do dva mjeseca. Najčešći navedeni razlozi su trajna inkontinencija, rješavanje inkontinencije vježbama za mišiće dna zdjelice i nelagoda ili izbacivanje pesara. Prethodne operacije inkontinencije su faktor rizika za prekid upotrebe pesara.

Stopa nastavka liječenja pesarom je oko 80%.

Toaleta pesara

Važno je pravilno održavati higijenu pesara i redovito se kontrolirati kod liječnika.

Prvi kontrolni pregled radi se dva tjedna nakon postavljanja pesara. Tada se pacijenticama može dati savjet da same preuzmu njegu oko pesara, ako koriste prstenasti pesar. Mogu svaku večer, jednom tjedno ili jednom mjesečno izvaditi pesar, oprati ga blagim sapunom i ujutro ponovno umetnuti u rodnicu. Isto tako ga mogu izvaditi prije seksualnog odnosa, iako je moguće imati seksualne odnose s prstenastim pesarom.

Ako pacijentica ne želi ili ne može sama brinuti o njezi pesara, preporučuju se pregledi i toaleta kod liječnika za dva mjeseca, a zatim nadalje svakih 3-6 mjeseci. Pesar ne treba mijenjati ako izgubi boju, ali treba uzeti novi ako napukne ili izgubi svoj oblik i čvrstoću tj. postane premalen ili prevelik.

Upotreba pesara je neograničena.

Uobičajene nuspojave su vaginalni iscjedak, neugodan miris, krvarenje i erozije sluznice. Kod pojačanog iscjetka i neugodnog mirisa koriste se lokalni preparati za poboljšanje flore rodnice te estrogenska vaginalna krema.

Vaginalno krvarenje može biti posljedica atrofije tkiva, erozije sluznice ili druge patologije genitalnog trakta. Pacijentice s atrofijom tkiva ili erozijama se liječe vaginalnom estrogenskom kremom. Pesar se može izvaditi na 4-6 tjedana dok se sluznica ne oporavi.

Nepridržavanje redovitog kontrolnog praćenja može dovesti do većih komplikacija i stvaranja fistule od rodnice prema debelom crijevu ili mokraćnom mjehuru. Takve komplikacije su rijetke, a pogađaju najčešće žene koje, zbog lošeg zdravstvenog stanja, nisu u mogućnosti raditi redovite kontrole i toalete pesara. Komunikacija liječnika s obitelji pacijentice je važna da bi se osiguralo redovito praćenje.

Cijena postavljanja, toalete ili zamjene vaginalnog pesara:

Autor: Dubravka Dedeić, specijalist ginekologije i porodništva

Ginekologija

Porodništvo

Fizikalna terapija

Ultrazvuk dojki

Jaruščica 19, Zagreb

Mob 099 31 30 860

Tel 01 36 95 923

Načini plaćanja

Pravila privatnosti

Opći uvjeti korištenja

Poliklinika Med Art | © Sva prava pridržana

info@poliklinika-medart.hr

izrada: trenutak.hr