Trebamo li se bojati vodenih cista?
Vodene ciste na jajnicima često izazivaju strah i zabrinutost, no jesu li one doista razlog za paniku? Iako mnoge žene tijekom života dožive pojavu cista, često se ne zna dovoljno o njihovoj pravoj prirodi. Jesu li one znak ozbiljnog problema ili prirodna reakcija tijela koja štiti organizam u stresnim razdobljima? U ovom videu doktorica Dubravka Dedeić, specijalist ginekologije i porodništva, objašnjava kako nastaju vodene ciste, koja je njihova uloga u tijelu i zašto je važno pratiti njihov razvoj kroz redovite preglede.
Pogledajte video i saznajte što su vodene ciste i zašto nam ponekad u životu mogu biti korisne.
U videu doktorica Dedeić pojašnjava:
U svakom ciklusu nakon menstruacije razvija se jedan folikul, mala vodena cista. U njemu jajna stanica raste i sazrijeva. Kada folikul dosegne veličinu od otprilike 2,5 cm, jajna stanica postaje zrela. Tada mozak šalje signal folikulu da pukne, oslobađajući jajnu stanicu koja je spremna za začeće.
Međutim, kad smo pod stresom, folikul i dalje raste do nekih 2,5 cm, ali mozak u tom trenutku ne razmišlja o plodnosti. Fokusiran je na stres, bavi se borbom za opstanak i plodnost mu tada nije prioritet. U takvim trenucima tijelo traži da srce, bubrezi i pluća rade punom parom, ali plodnost nije nužna. I u tim trenucima, ona privremeno može pasti u drugi plan.
Kad bi mozak trebao poslati signal folikulu da pukne, taj signal jednostavno izostaje. Folikul tada nastavlja rasti, dosežući veličinu od 3 do 3,5 cm, i to postaje naša vodena cista, folikularna vodena cista, koju možemo smatrati “cistom čuvaricom”.
Ta cista nastavlja vlastiti život, luči estrogene i na taj način blokira ciklus, sprječava tijelo da prijeđe u drugu fazu ciklusa te onemogućuje menstruaciju. Cista ostaje prisutna mjesec ili dva, držeći plodnost na “ledu” sve dok stres ne popusti. Kad se stres smiri, cista pukne i ciklus nastavlja dalje. Ona vas, na neki način, štiti od plodnosti, za koju u tom trenutku nije ni mjesto, ni vrijeme.
Zašto ih nazivamo cistama čuvaricama u perimenopauzi? U perimenopauzi često imamo više folikularnih cista nego tijekom reproduktivne dobi, jer tada rjeđe dolazi do ovulacija. Folikuli rjeđe pucaju i češće se pretvaraju u folikularne ciste. Te ciste mogu trajati tri mjeseca, šest mjeseci, pa čak i nekoliko godina.
Ciste i dalje luče estrogene, a, kad vas pogode izazovi perimenopauze, one djeluju poput prirodne hormonske nadomjesne terapije, ublažavajući simptome tog razdoblja.
Ne trebate se bojati običnih folikularnih cista. Međutim, važno je da vi i vaš doktor, koji vas prati ultrazvukom, budete sigurni da je riječ o običnoj folikularnoj cisti.
Pojedini tumori jajnika mogu početi kao folikularne ciste, a zatim se razviti u nešto ozbiljnije. Zbog toga vam doktori često savjetuju: “Dođite nakon menstruacije, pa ponovno za dva ili tri mjeseca.” Pratimo vas neko vrijeme kako bismo se uvjerili da je to obična folikularna cista. Kad to potvrdimo, vi možete s njom normalno živjeti.
Ona je dio vašeg tijela, nije bolest, već vam omogućuje određene pauze i ravnoteže u životu. Zapravo, trebamo im biti zahvalne jer nam pomažu.
Vodene ciste mogu biti zbunjujuće i ponekad zabrinjavajuće, ali razumijevanje njihove prirode i uloge u tijelu može značajno olakšati brigu o reproduktivnom zdravlju. Ako imate dodatnih pitanja o vodenim cistama i njihovom praćenju ili želite saznati kako utječu na vaš menstrualni ciklus, javite nam se – tu smo da vam pružimo stručne savjete i podršku.
Ostale objave
Trebamo li se bojati vodenih cista?
Spolni hormoni i akne na bradi
Spolni hormoni kod žena
Što je PMS?
Poliklinika Med Art | © Sva prava pridržana
izrada: trenutak.hr