Preeklampsija u trudnoći
Preeklampsija i eklampsija
Preeklampsija je multisistemna bolest koja se javlja isključivo u trudnoći i babinju, a spada u jednu od tri najrizičnijih komplikacija trudnoće za majku i dijete. Ostale dvije su krvarenje i infekcije.
Preeklampsija se javlja u oko 5% trudnoća diljem svijeta. Oko 90% preeklampsija se javlja između 34. – 37. tjedna trudnoće te najčešće imaju dobar ishod za majku i dijete. 10% slučajeva se javlja ispod 34. tjedna trudnoće s rizikom za zastoj u rastu fetusa i prijevremenim porođajem.
Preeklampsija počinje nakon 20. tjedna trudnoće povišenim krvnim tlakom i, najčešće, uz prisutnost proteina u urinu. Kad trudnice pitaju na redovitom pregledu: „Moram li svaki put piškiti u čašicu?“, odgovor je: „Morate.“ Kod svakog pregleda u trudnoći analizira se urinskom trakicom prisutnost proteina u urinu da bi se procijenila funkcija bubrega. To je vrlo jednostavna pretraga, a daje puno informacija. Isto tako se mjeri tlak i tjelesna težina. S tim postupcima se probiru visokorizične trudnice koje trebaju pojačan nadzor tijekom trudnoće.
Jedini lijek koji definitivno zaustavlja preeklampsiju je porod.
Preeklampsija prestaje nekoliko dana ili tjedana nakon porođaja. Jedini lijek koji definitivno zaustavlja preeklampsiju je porod.
Eklampsija je hitno stanje, opasno po život majke i djeteta, koje se nadovezuje na preeklampsiju, a karakterizira je nevoljno grčenje mišića cijelog tijela koje liči na epileptički napadaj i, često, gubitak svijesti. Može se javiti tijekom trudnoće ili u babinju. Cilj svakog liječenja preeklampsije je da niti jedna trudnica ne ode u eklamptični napadaj, nego da rodi živo i zdravo dijete, uz očuvanje zdravlja trudnice. Najčešće je jedino moguće liječenje eklampsije hitan porođaj, bez obzir kolika je dob trudnoće.
Cilj svakog liječenja preeklampsije je da niti jedna trudnica ne ode u eklamptični napadaj.
Zbog čega nastaje preeklampsija u trudnoći?
Smatra se da preeklampsija nastaje zbog lošeg razvoja spiralnih arterija u posteljici što dovodi do razvoja slabije funkcije posteljice. Na to se iz posteljice oslobađaju spojevi koji negativno utječu na majčin krvožilni sustav i dovode do oštećenja majčinih organa. Ne zna se točno koji je uzrok lošeg razvoja spiralnih arterija posteljice.
Faktori rizika za preeklampsiju u trudnoći
Visoki rizik za razvoj preeklampsije:
- Preeklampsija u prethodnoj trudnoći: žena koje su imale preeklampsiju u prijašnjoj trudnoći imaju puno veću vjerojatnost da će je imati u idućim trudnoćama tako da je potreban pojačan nadzor kad ta žena ponovno zatrudni.
- Dijabetes tip 1 ili 2, kronična hipertenzija, bubrežne bolesti, autoimune bolesti (antifosfolipidni sindrom i sistemski lupus eritematozus ): zbog oštećenja krvožilnog sustava trudnice povećan je rizik za razvoj hipertenzije i preklampsije.
- Višeplodna trudnoća.
Umjereni rizik za razvoj preeklampsije:
- Prva trudnoća (prvorotkinje): prva izloženost trudnice muškim antigenima češće dovodi do razvoja preeklampsije nego ponovna izloženost u idućim trudnoćama.
- Dob trudnice: veći je rizik kod vrlo mladih trudnica (ispod 18) i starijih trudnica (iznad 40).
- Medicinsko potpomognuta oplodnja: u usporedbi sa spontanim začećem, postoji veći rizik za preeklampsiju i zastoj u rastu fetusa. Rizik se još više povećava ako se radi o doniranoj oociti.
- Zastoj rasta fetusa, abrupcija posteljice ili intrauterina smrt fetusa u prethodnoj trudnoći: mogućnost lošeg razvoja posteljice u prijašnjim trudnoćama povećava vjerojatnost lošeg razvoja i u ovoj trudnoći.
- Pretilost: Prekomjerna tjelesna težina trudnice – BMI veći od 30 kg/m2 – ima povećani rizik jer debljina negativno djeluje na krvožilni sustav. Postoji uzrečica da trudnica treba jesti za dvoje. To se govorilo nekada, dok nije bilo dovoljno hrane za sve, u cilju zaštite žene tijekom trudnoće – da se njoj ustupi dovoljno hrane. Danas, u obilju hrane, to više ne vrijedi. Trudnice najčešće jedu i previše. Zbog toga na svakom pregledu važemo trudnicu i zbrajamo koliko kilograma je dobila od početka trudnoće. Da i ona razvije svijest da mora paziti na tjelesnu težinu. U slučaju prekomjernog dobivanja na težini, potrebno je držati dijetu, isključiti gestacijski dijabetes i preeklampsiju.
- Interval između trudnoća: veći je rizik kod prekratkog (manje od 2 godine) ili predugog (više od 10 godina) razmaka između trudnoća.
- Obiteljska anamneza: Kod trećine oboljelih trudnica postoji genetska predispozicija i povećan rizik ako je preeklampsija bila prisutna u obitelji (kod majke ili sestre).
• Novi partner: novi partner znači izloženost novim muškim antigenima pa se rizik povećava, kao i kod prvorotkinja.
Preeklampsija u trudnoći – simptomi
Najčešći simptomi preeklampsije su:
- Povišen krvni tlak (hipertenzija): Tlak ≥ 140/90 mmHg u trudnoći se smatra povišenim. Važno je mjeriti tlak pri svakom trudničkom pregledu, a po potrebi trudnica mora mjeriti svakodnevno kod kuće tlak, voditi dnevnik i javiti se liječniku ako tlak dosegne navedene vrijednosti.
- Proteinurija: Prisutnost proteina u mokraći se otkriva prilikom svake posjete liječniku na način da se analiza urina vrši urinskom trakicom. Po potrebi trudnica mora skupljati 24-satni urin i dati na analizu.
- Edemi (oticanje): većina trudnica natekne tijekom trudnoće. Iznenadno oticanje, pogotovo u licu te nagli dobitak na tjelesnoj težini upućuju na veće zadržavanje tekućine u tijelu povezane s preeklampsijom. Ako otečenost gležnjeva ne prođe nakon 12 sati odmora, treba to shvatiti ozbiljno.
- Glavobolja: jaka glavobolja koja se može pojaviti u bilo kojem dijelu glave, ima pulsirajući ili probadajući karakter. Najčešće se ne smiruje na analgetike, a trudnice je opisuju kao najžešću glavobolju koju su doživjele u životu.
- Mentalne promjene: dolazi do konfuzije i uznemirenost.
- Poremećaji vida: zamagljen vid, svjetlucanje pred očima, privremeni gubitak vida su simptomi koji se javljaju zbog oštećenja krvožilnog sustava oka.
- Bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha ili iza prsne kosti: povezana je s povećanjem i naticanjem jetre. Može doći do mučnine i povraćanja. Čim se trudnica žali da je boli ispod desnog rebrenog luka, treba odrediti jetrene enzime.
- Smanjeno mokrenje: javlja se kod smanjene funkcije bubrega.
- Pojačani refleksi (hiperrefleksija): pretjerane refleksne reakcije, javljaju se kod povećane neuromuskularne razdražljivosti.
Kada posjetiti liječnika?
Trudnica koja ima problema s visokim tlakom mora znati simptome koji zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju poput iznenadne jake glavobolje, poremećaje vida, jake bol u trbuhu, naglog oticanja, smanjenog mokrenja, gubitka daha, konvulzija.
Mora osluškivati svoje tijelo i javiti se liječniku ako primijeti bilo kakve neuobičajene promjene.
Dijagnoza preeklampsije
Kod žena koje redovito kontroliraju trudnoću kod liječnika, preeklampsija se otkrije na vrijeme te se poduzmu sve mjere da se zdravlje majke i bebe zaštiti.
Važno je pravovremeno postavljanje dijagnoze i adekvatno liječenje da bi trudnoća prošla optimalno.
Osim redovitog mjerenja krvnog tlaka, provjere proteina u mokraći (trakicom i 24-satnim prikupljanjem) te mjerenja tjelesne težine, postoje specifične krvne pretrage (npr. kompletna krvna slika, jetreni enzimi, bubrežni parametri – urea, kreatinin, klirens kreatinina, elektroliti, mokraćna kiselina, koagulacijski status – trombociti, D-dimeri) koje se koriste u slučaju sumnje na preeklampsiju. Postoje noviji testovi poput PAPP-A, sFlt-1/PlGF omjera, koji mogu pomoći u predviđanju i isključivanju razvoja preeklampsije. Rade se najčešće kod trudnica koje imaju utvrđene rizike ili povišen krvni tlak.
Isto tako je bitno ultrazvučno praćenje stanje fetusa zbog mogućeg zastoja u rastu. Uz praćenje rasta, procjenjuje se protok krvi između majke i fetusa preko protoka u arterijama maternice, protok krvi od posteljice prema fetusu preko pupčane arterije i protok krvi samog fetusa preko medijalne arterije mozga fetusa. Stanje fetus se prati i kardiotokografijom (CTG).
Bolesti sa sličnim simptomima
Preeklampsija se razlikuje od drugih stanja s preklapajućim simptomima:
- Gestacijska hipertenzija: postoji samo povišen krvni tlak bez proteinurije i ostalih simptoma.
- Kronična hipertenzija: označava povišen tlak koji je prisutan prije trudnoće ili prije 20. tjedna.
- Fiziološki edemi u trudnoći: Blago oticanje je normalno u trudnoći. Nagli porast tjelesne težine i oticanje lica upućuju na mogući razvoj preeklampsije.
- Druge bolesti: Neke bolesti jetre ili bubrega mogu imati slične no potrebno je redovito praćenje stanja trudnice i laboratorijskih kontrola.
Moguće komplikacije preeklampsije
Potencijalne komplikacije za majku i dijete.:
Za majku:
- HELLP sindrom: stanje s hemolizom, povišenim jetrenim enzimima, niskim trombocitiima. Simptomi koji upućuju na razvoj ovog sindroma su jaka bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, žutica, krvarenje.
- Eklampsija: neželjeni događaj koji se nadovezuje na preeklampsiju, praćen grčevima cijelog tijela i komom trudnice.
- Moždani udar: zbog visokog tlaka može doći do moždanog udara.
- Oštećenje organa: oštećenje bubrega, jetre, pluća (plućni edem).
- Abrupcija posteljice: prijevremeno odljuštenje posteljice koje može dovesti do masovnog krvarenje rizičnog po život i majke i fetusa.
- Kardiovaskularne komplikacije: dugoročni rizik od kardiovaskularnih bolesti – razvoja hipertenzije, infarkta srca, moždanog udara…
Za dijete:
- Intrauterini zastoj rasta (IUGR): smanjena prokrvljenost posteljice dovodi do usporenog rasta i razvoja fetusa.
- Prijevremeni porod: u slučaju razvoja jačih simptoma preeklampsije, porod se dovršava indukcijom ili hitnim carskim rezom.
- Fetalni distres: smanjena opskrba kisikom.
- Neonatalne komplikacije: Povećan je rizik od komplikacija povezanih s prijevremenim porodom (respiratorni distres sindrom, intrakranijalno krvarenje).
Prevencija preeklampsije
- Niska doza aspirina (acetilsalicilna kiselina): preporuka je korištenje aspirina (75 -150 mg dnevno) kod trudnica s visokim rizikom, idealno od 12. tjedna trudnoće do 35. tjedna. Kod trudnice koja ima dva ili više umjerena rizika također se preporučuje korištenje aspirina
- Suplementacija kalcijem: prehrana siromašna kalcijem pojačava vjerojatnost razvoja visokog tlaka kroz trudnoću.
- Zdrav životni stil: Važno je održavati zdravu tjelesnu težinu prije i tijekom trudnoće, konzumirati uravnoteženu prehranu, redovito se baviti umjerenom tjelesnom aktivnosti.
- Redoviti prenatalni pregledi: praćenje krvnog tlaka, urina i mjerenje tjelesne težine su važni postupci u probiru visokorizičnih trudnica. Bitno je redovito ići liječniku na kontrole tijekom trudnoće.
- Kontrola kroničnih bolesti: žene koje planiraju trudnoću, a imaju dijabetes, hipertenziju ili autoimune bolesti, moraju se, u suradnji s liječnikom, pripremiti za trudnoću i staviti bolesti pod kontrolu.
Liječenje preeklampsije
- Hospitalizacija: potrebno je hospitalizirati trudnicu u slučaju ako postoji bilo kakav rizik za majku i fetus.
- Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi): lijekovi koji se koriste u trudnoći za snižavanje tlaka su: metildopa, labetalol, nifedipin.
- Magnezijev sulfat: služi za prevenciju i liječenje eklamptičkih napadaja.
- Kortikosteroidi: služe za ubrzavanje sazrijevanja fetalnih pluća, posebno ako se planira prijevremeni porod.
- Praćenje majke i fetusa: intenzivno praćenje obuhvaća učestalo mjerenje krvnog tlaka, pulsa, mokrenja, laboratorijske pretrage, CTG, ultrazvuk – color doppler.
- Dovršetak trudnoće: porod je jedini definitivni lijek za preeklampsiju. Odluku o vremenu poroda donose liječnici, ovisno o gestacijskoj dobi, težini preeklampsije i stanju majke i fetusa.
- Postpartalna skrb: praćenje se nastavlja i nakon poroda, jer se preeklampsija može razviti ili pogoršati u postpartalnom razdoblju.
Život nakon preeklampsije
Trudnice koje prođu kroz preklampsiju u trudnoći imaju povećan rizik od razvoja kronične hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i bubrežnih bolesti u kasnijem životu. Moraju biti upoznate s tim rizikom te paziti da im je krvni tlak pod kontrolom, da se bave fizičkom aktivnošću i imaju uravnoteženu prehranu.
Isto tako imaju povećan rizik od ponovne pojave preeklampsije u budućim trudnoćama pa je važnost javiti se liječniku na početku trudnoće radi praćenja i prevencije (npr. aspirin).
Važno je pravovremeno postavljanje dijagnozu i adekvatno liječenje da bi trudnoća prošla optimalno. Većina trudnoća s preeklampsijom završava s pozitivnim ishodom za majku i dijete. Trudnice se trebaju redovito javljati na preglede, biti svjesne simptoma i ne smiju se ustručavati potražiti medicinsku pomoć.
Važno je znati:
Autor: Dubravka Dedeić, specijalist ginekologije i porodništva
Sad biram sebe, perimenopauza bez grižnje savjesti
Je li perimenopauza dobar događaj, loš ili neutralan? Može biti sve. Svaka žena za sebe…
Preeklampsija u trudnoći
Preeklampsija i eklampsija Preeklampsija je multisistemna bolest koja se javlja isključivo u trudnoći i babinju,…
Kako znati jeste li u perimenopauzi?
Miomi
Koliko može kasniti menstruacija a da nije trudnoća?
Priprema za cervikalni bris
Mob (ginekologija)
E-mail fizikalna terapija:
Poliklinika Med Art | © Sva prava pridržana
izrada: trenutak.hr